Direktiva 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti objavljena je u službenom glasniku EU 14.11.2012. godine pod nazivom „DIRECTIVE 2012/27/EU OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of 25 October 2012 on energy efficiency, amending Directives 2009/125/EC and 2010/30/EU and repealing Directives 2004/8/EC and 2006/32/EC“.
http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2012:315:0001:0056:EN:PDF OBVEZA UŠTEDE ENERGIJE
Direktiva postavlja zakonske obveze za uspostavu mjera uštede energije u svim zemljama članicama u iznosu od 1,5% prosječne ukupne prodane količine energije u zadnje tri godine. Svaka zemlja članica mora osmisliti vlastitu shemu kojom će postići tu razinu uštede, a na način da najbolje odgovara nacionalnim okolnostima te istovremeno prati zajedničke EU ciljeve vezane za uštedu energije.
Distributeri i opskrbljivači energije raspolažu važnim podacima o energetskoj potrošnji krajnjih korisnika koje bi ih mogle pretvoriti u značajne sudionike na tržištu uštede energije. Stoga direktiva predlaže da bi se svi distributeri i/ili opskrbljivači energije, a koji djeluju na teritoriju zemlje članice trebali obvezati na uštedu energije koja bi bila jednaka iznosu od 1,5% prosječne ukupne prodane energije u prethodne tri godine. Kako bi postigle ove uštede distributeri i/ili opskrbljivači energije trebali bi surađivati s krajnjim korisnicima energije u svrhu provedbe uštede energije.
Zemlje članice se također obvezuju izraditi Dugoročnu strategiju obnove javnih i privatnih, stambenih i komercijalnih zgrada do 2020. godine.
JAVNI SEKTOR
Javni sektor se obvezuje na nabavu energetskih učinkovitih građevina, proizvoda i usluga. Pored toga javni sektor mora smanjiti potrošnju energije u zgradama koje koriste i koje su u njegovom vlasništvu na način da od 1. siječnja 2014. obnavlja godišnje 3% ukupne korisne površine grijanih ili hlađenih dijelova zgrada javnog sektora s jasnim ciljem uštede energije. Prilikom obnove se trebaju uzeti kriteriji cjelovite obnove.
Zbog velikog udjela javnih zgrada u ukupnom fondu zgrada (oko 12% javnih zgrada u EU), njihova obnova treba poslužiti kao pokretač za veću tržišnu zastupljenost energetske učinkovitosti u drugim sektorima, kao i razvoj potrebnih vještina i znanja. Zgrade (privatne i javne) troše oko 40% ukupne krajnje energije, a u mnogim slučajevima cjenovno optimalna obnova zgrada može dovesti do 60% uštede energije. Obnova javnih zgrada bi se u velikoj mjeri sama isplatila kroz uštede na računima za energiju, a također bi pomogla gospodarskom oporavku kroz poticanje gospodarske aktivnosti i zapošljavanja.
Sukladno tome javni sektor se obvezuje javno objaviti podatke o potrošnji energije u javnim zgradama koje imaju korisnu površinu veću od 500m2 do 15.11.2013. godine.
PRUŽATELJI ENERGETSKIH USLUGA
S obzirom da energetska obnova zgrada iziskuje početna ulaganja za primjenu mjera energetske učinkovitosti, direktiva sadrži odredbe za jačanje tržišta energetskih usluga kroz primjenu modela ugovora o energetskom učinku. Pružatelji energetskih usluga (ESCO) bi na taj način investirali u početna ulaganja, a uloženi novac bi vratiti kroz uštede u troškovima za energiju. Uz uštede energije, pokrenule bi se nove poslovne mogućnosti i otvorila nova radna mjesta za primjerice građevinske tvrtke ili pružatelje oprema i usluga. Tržište energetskih usluga trenutno iznosi oko 6 milijardi eura u EU, dok u SAD-u ono vrijedi 30 milijardi eura te je trenutno razvijenije. Potencijal EU za ovu vrstu tržišta procjenjuje se na 25 milijardi eura.
ENERGETSKI PREGLEDI
Potrebno je poticati mala i srednja poduzeća u provođenju energetskih pregleda i primjeni preporuka poboljšanja iz energetskih pregleda, a velika poduzeća obvezati na provođenje energetskih pregleda svake 4 godine.
KRAJNJI KORISNICI i OPSKRBLJIVAČI ENERGIJE
Krajnjim kupcima energije mora se osigurati jednostavan i besplatan pristup podacima u stvarnom vremenu te povijesnim podacima o potrošnji energije, a naplata se mora temeljiti na stvarnoj potrošnji u skladu sa podacima očitanim za vrijeme mjerenja. Krajnji rok za provedbu ovih mjera je 1. siječanj 2015. godine za električnu energiju, prirodni plin, toplu vodu i centralno grijanje.
Također mora se osigurati postavljanje individualnog brojila električne energije, plina, toplinarstva, hlađenja i tople vode prilikom zamjene brojila, veće obnove zgrade ili novog priključka u zgradi.
Kada se grijanje, hlađenje ili topla voda dobiva iz centralnog toplinskog sustava ili centralnog izvora za zgrade u nizu, tada se brojilo za grijanje ili toplu vodu treba instalirati na izmjenjivaču topline ili mjestu troška. U višestambenim zgradama priključenim na centralne toplinske sustave grijanja i/ili hlađenje individualna brojila potrošnje za grijanje ili hlađenje ili toplu vodu trebaju se postaviti najkasnije do 31.12.2016. za svaku stambenu jedinicu. Ukoliko to ne bude tehničko izvodivo ili troškovno prihvatljivo tada se na sve radijatore trebaju postaviti razdjelnici topline i termostatski ventili.
Potencijalne uštede koje bi se mogle postići zbog pruženih informacija uslijed primjerenijeg mjerenja i naplate procjenjuju se na oko 80 Mtoe. Potencijal ušteda energije u slučaju kada krajnji kupac može upravljati (isključiti) trošilima putem web sučelja ili mobilnih uređaja iznosi od 15-20% (40% električne energije).
PROIZVOĐAČI, DISTRIBUTERI i OPSKRBLJIVAČI ENERGIJE
Direktivom je određeno da do 1. siječnja 2014. zemlje članice moraju uspostaviti nacionalne planove grijanja i hlađenja s ciljem razvoja potencijala visokoučinkovitih kogeneracijskih (CHP) postrojenja i učinkovitog daljinskog grijanja i hlađenja. Na ovaj način bi se postigle uštede od minimalno 30% u odnosu na odvojenu proizvodnju električne energije i topline. |